Tena Lončarević rođena je 1978.g. u Vinkovcima. Profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti, živi i radi u Županji.

 Autorica je zbirki kratkih priča „Nijemi monolozi“ (Matica hrvatska, Vinkovci, 2020.) te „Kuću treba srušiti“ (Fragment, Split, 2024.). Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Voli svoju obitelj, riječi, fotografiju i psa.

Što je vidjelo stakleno oko Franje Ćore

Kada Franja Ćoro izvadi svoje stakleno oko, sva se djeca razbježe. Ispod obrve ostane samo kožna praznina, rupa na licu u boji lica. Kada on izvadi svoje stakleno oko, prepadnu se djeca tog nemanja, ništine, te slijepe površine. Na mjestu oka stoji samo rupa, u njoj nema ničega, prazna je i od boli.

Na Franji Ćori se ne vidi koliko ima godina, on je zaustavljen u nekom neodređenom vremenu. Uvijek u grču, mršav, iscrpljen, voštan. Kapci kojima stišće oko iscrpli su svu njegovu volju, jedna mu je obrva podignuta pa djeluje kao da se pomalo čudi. Oko vadi kad se sprema napiti, stavi ga na stol pored štamplića rakije, sva se djeca razbježe.

Mene nije strah te rupe, zagledam se u nju pa u oko na stolu. U oku se sve vidi, sve od čega je Franja Ćoro sada prazan. U oku se vidi kako čovjek hoda pa iznenada padne, zaustavi se mehanizam u njemu kao u nenavijenom satu, pokvari se trajno, postane nepopravljiv. U oku se vidi i kako se pure ne znaju sakriti od kiše, zinu na kapljice i utope se.