Boris Pavelić

Pavelic-Sutnja-o-Feralu-obrnuto-je-proporcionalna-njegovoj-vaznosti

Boris Pavelić završio je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Novinar je od 1990. Od 1992. do 2000. radio je u Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji. Od 2000. do danas novinar je i komentator riječkog Novog lista. Radio je i za druge domaće i inozemne medije. Napisao je knjigu ,,Deset boljih godina – bilanca Predsjednika Republike Stjepana Mesića”, objavljena 2010. u Novom liberu. S Ivicom Đikićem i Davorom Krilom napisao je knjigu ,,Ante Gotovina – stvarnost i mit”, objavljena 2011. u Novom liberu. 2002. nagrađen je zlatnim perom Hrvatskog novinarskog društva za reportažu.

Smijeh slobode

smijeh-slobode-cover

Knjiga “Smijeh slobode” autora Borisa Pavelića je uvod u Feral, ali ona je i izvrstan uvod u novinarsku profesiju kao takvu. Knjiga može poslužiti na studiju novinarstva za upoznavanje s najvećim dosezima novinarskog zanata. U njoj studenti također mogu vidjeti i privrženost istini i nesalomljivo zastupanje novinarske etike. A vide i majstorsko služenje bogatom lepezom jezičnih sredstava.
Knjiga iznosi brojne fascinirajuće činjenice, i pisana je živim pripovjedačkim stilom jednog prvorazrednog istraživačkog novinara. Njegova objašnjenja su popraćena konkretnim primjerima tekstova Feralovih autora, pa se budući novinari mogu neposredno osvjedočiti kako su efektno primijenjene razne tehnike pisanja da bi se dobio maksimum. Visoka razina uvrštenih tekstova je idealan temelj na kojem bi se mogle obrazovati sljedeće generacije.

A Feral, to je perfekcija na svim razinama: u sadržaju, u profesionalnosti priloga i čitavog tjednika. Nadalje, u intelektualnom poštenju. U odgovornom pristupu poslu. Tu je i vrijednost zdravog razuma suprotstavljenog obmanama ideologije. I tu je, naravno, savršenstvo na razini izraza, stila i jezika.
Feralovi autori su fenomen i po tome što naspram mnogih drugih ljudi od pera proizvode fantastične tekstove ne pet puta ili deset puta u životu, nego iz tjedna u tjedan, i tako godinama i desetljećima, do današnjeg dana, čitav život. A to su tekstovi koji drmnu čovjeka, navedu ga da se naježi, ili da ostane bez daha, ili da se nasmije do suza.

Kao što su u Feralu vrhunska saznanja koja nudi i humanističke vrijednosti koje posreduje, tako i kad je riječ o jeziku, Feralovi autori su majstori nad majstorima. Njihovo stvaralaštvo u jeziku je bez premca. Nenadmašne su njihove duhovite igre s jezikom, vrckavost i dosjetljivost pomoću koje ideološkoj hladnoći oko njih suprotstavljaju toplu vedrinu. Njihov jezični izraz je svjež, maštovit, jednostavan i živ. Pokazuju se kao prvoklasni stilisti i pisci. Tako da Feral pored što je novinarsko-politička činjenica, on je i jedno veliko umjetničko djelo.

To je knjiga koja jako obogaćuje čovjeka i u kojoj se beskrajno uživa jer ima sve one kvalitete koje sam navela i za Feral. Čovjek se smije čitajući je i gledajući slike, fotomontaže, naslovnice koje prenosi iz Ferala. Uživa i na spoznajnom planu jer knjiga informira, čovjek saznaje mnogo toga. Uživa i u pozicijama humanizma, s kojih i sam Feral čitavo vrijeme utječe na pojedince, pa najbolji intelektualci mlađe generacije danas u Hrvatskoj i šire javno spominju utjecaj Ferala na njih.

Snježana Kordić

Jedan-svijet-jedan-Feral-Gorki-smijeh-slobode-ili-Viva-ludez

Općenito, utjecaj Ferala istodobno je bio minoran i golem: zaustavili nisu ništa, promijenili su malo toga, i u tom se smislu ne razlikuju od konvencionalnih medija, čiji utjecaj ljudi običavaju precijeniti, možda zbog buke koju mediji neprestano proizvode, pa se čini da su jako utjecajni. S druge strane, Feral je djelovao snažno, poput glasa savjesti: naprosto, govorio je što se ne smije. I to je, mislim, dugoročno djelovalo – sporo, ali djelovalo. Feral je, eto, i danas živ – koji je drugi medij živ toliko godina nakon što ne izlazi? Tajna tog posthumnog života slična je tajni zbog koje traju pisci i filozofi – njihovi “zločini” ne zastarijevaju. Feralova “izdaja” očito ne zastarijeva – utoliko ova zemlja ima nadu.

Pisci, znanstvenici i publicisti starije generacije, suradnici Ferala, uglavnom nisu dijelili oduševljenje anarhičnom dušom tih novina. A opet, bili su tu, pisali, nerijetko zato što nisu imali gdje, ali često i zato da poruče: ovo je naša kuća, ovo je naše mjesto – sloboda da se misli i piše, čita i razgovara.

Boris Pavelić

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail