Predrag Lucić

Predrag Lucić (Split, 1964), kolumnist. Od 1985. do 1990. piše za Feral, satirični podlistak Nedjeljne Dalmacije, koji je 1989. evoluirao u Feral Tribune. Od 1990. do 1993. piše u Feral Tribuneu, s kojim se preselio u Slobodnu Dalmaciju. Nakon 1993. piše u Feral Tribuneu, samostalnom satiričko-političkom dvotjedniku, a kasnije tjedniku, koji je pokrenuo s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem. Objavio Greatest Shits – Antologija suvremene hrvatske gluposti (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem, 1998, 1999), Haiku haiku jebem ti maiku – Velika Feralova pjesmarica (2003), Ljubavnici iz Verone (2007), Sun Tzu na prozorčiću (2009) i Bezgaća povjesne zbiljnosti 1 i 2 (2010).

 

Životinjsko ludilo

 

Prasac krmka psuje: „Svinjo!”,
Konj magarca: „Životinjo!”,
Od žirafa do ameba
Pas bi svakom majku jeba.
Tele kravu kozom zove,
Vol sve drži za volove,
Kokoš pljuje pjetla druga,
Štakoru se pacov ruga.
Pametuju lude krave,
Sovama se tukci prave,
Zavitlava jarac ovan:
„Vidi rogatoga govna!”
Vuk lisici spušta sočno:
„Đubre jedno krvoločno!”
Ugor ciplu pismo sprema:
„U usta te jebem nijema!”
Žaba gadi pelikana:
„Stoko jedna napuvana!”
Kameleon kupusaru
Prebrojava svaku šaru.
Gusjenicu golać gosti:
„Nemaš kičmu, nemaš kosti!”
Nilskog konja vepar časti:
„Pogledaj se, vrećo masti!”
Gavran svraki manu naša:
„Crna si ka zdrug ustaša!”
Trlja napala škarpinu:
„Mrš u Moskvu materinu!”
Kraj bifteka mulam visi:
„Poludjelo meso ti si!”
Biftek na to tek primijeti:
„Ti si siša sa pameti!”
Život teče Našom Lijepom,
Svak svakoga mlati repom,
Svak svakome lupa pljuske,
Maglu pušta, hvata guske.
Za izdaju i za nerad
Živad krivi srodnu perad,
Sva se stoka čudom čudi:
„Nije valjda da smo ljudi!”

 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail