Enes Kurtović

 

Enes Kurtović rođen je u Arapuši 22. 08. 1969 godine, nešto prije banjalučkog potresa1. Rano djetinjstvo proživljava sasvim normalno, mada psihoanaliza može dati i drugačiji rezultat. U osnovnoj školi najvažniji predmet bio mu je Titovim stazama revolucije. Imao je izraženu sklonost ka biologiji i hemiji, a izrazitu odbojnost prema fizičkom vaspitanju i fizici (ovo drugo samo zbog etimološke sličnosti sa prvim). Član je literarne sekcije i redovno objavljuje svoje pjesme u školskom listu «Naši koraci». Imao je više prvih ljubavi, smatrajući da je svaka ljubav prva. Sve dok nije upoznao Nefertiti, kad konačno shvata da su sve prve ljubavi bezvezne u odnosu na onu pravu. I pored odličnih ocjena, zbog nestabilnog emotivnog života nije primljen u Partiju, što će ga iskompleksirati više od bubljica, pokvarenih zuba i dužine penisa. Za vrijeme trajanja srednje škole, njegov otac je mislio da on pohađa mašinsku školu, njegova majka da ide u gimnaziju, a on je mislio da ide u poljoprivrednu školu2;. Rebel without cause propušio u trećem razredu. Pušio Partner i Evropu, kasnije Filter 160. Preživljava new primitivs, new partisans i druge bolesti osamdesetih. Imao je sve ploče Zabranjenog pušenja, Avtomobila i Slađane Milošević. Dug prema domovini u formi robovanja u vojsci odslužio je u Vipavi (Slovenija)3 za vrijeme Procesa četvorici. U vojsci upoznaje neke zanimljive ljude4.;Po povratku iz vojske pušta kosu i počinje studirati poljoprivredu u Sarajevu. Stanovao je na Alipašinom polju, u fazama B i C i vjerovatno zbog te perspektive, nikad nije pretjerano volio taj grad. Volio je vožnju Olimpic Expressom. Prestaje pušiti 1991. Početak rata dočekao u Sarajevu, evakuisan u Arapušu, gdje je poslije deset dana «humano preseljen» u Sanski Most, tu preživljava četiri mjeseca terora “oslobodilačkih” vlasti, a nakon toga je «još humanije preseljen» u Travnik, gdje provodi prvu ratnu zimu. U ratu pogazio sva svoja načela5. Poučen smrću bliskih prijatelja prodaje ideale, kupuje dokumenta i odlazi za Ljubljanu. Tu nastavlja studiranje na Biotehničkom fakultetu. Istovremeno živi i u Ilirskoj Bistrici, radi kao nastavnik hemije i biologije u školi za djecu izbjeglice. U Ljubljani apsolvira, preseljava u Ilirsku, gdje sa Mohetom dijeli «apartman 32» u izbjegličkom centru Trnovo. U atmosferi izbjegličkog beda sa grupom sličnomišljenika organizuje pokret SPRUNG. Unutar pokreta djeluje samostalno pod scenskim imenom Gee, te u design timu BH4 i bendu Nešto Između. Nešto Između snima Antilogiju u MKNŽ6 , nakon čega slijedi kraća turneja po slovenačkim klubovima i raspad benda. Članovi SPRUNGa danas, pod različitim pseudonimima, žive na različitim lokacijama, zajedno razdvojeni. Za vrijeme boravka u Sloveniji upoznaje Farah i Ramireza, objavljuje tekstove u Paralelama, Cimetu, te u Haberu, listu bosanskih studenata u Sloveniji. Kao Enes Kurtović vraća se u BiH decembra 1997, neposredno nakon odbranjenog diplomskog rada «Nekatere lastnosti odbrank pšenice cv. ‘reska’ v vzdrževalni selekciji». U Arapuši tri mjeseca živi bez struje, sa roditeljima i sa 300 naoružanih Čeha. Zatim radi u različitim projektima Evropske unije vezanim za razvoj poljoprivrede. Povremeno živi u Bihaću. Povremeno živi u Sarajevu. Povremeno živi u Sanskom Mostu. Na konkursu Omnibusa 2001. godine njegov rukopis se nagrađuje objavljivanjem i tako je izišla zbirka poezije «Zeleno na bijelom». Objavljuje tekstove u Albumu i Omnibusu. Piše i tekstove o organizaciji poljoprivredne savjetodavne službe u BiH. Krajem 2005. godine u izdanju Naklade Zoro izišla je njegova druga zbirka poezije “Friday Jihad Fever”, koja je ušla u izbor 20 najboljih objavljenih knjiga u BiH te godine7 , a nikad nije imala nikakvu vrstu promocije. 2010. godine bi u izdanju Omnibusa mogla izići njegova treća zbirka poezije “Sektor G”, u kojoj su sabrani tekstovi koje objavljuje na istoimenom blogu. Sluša Bjork i Skin. Nije član ničega. Na svim izborima glasa za komuniste. Boluje od hroničnog faringitisa, nosi parcijalnu zubnu protezu i hipohondar je do bola. Neplivač je od malih nogu, ne voli da vozi, mada posjeduje vozačku dozvolu. Oženjen Arijanom od 2007. Uvijek u potrazi za novim poslom. Skija i svake godine prati Turneju četiri skakaonice8 i Svjetski kup u biatlonu.

 

 

Smatra da je za čitaoca njegove poezije sve ovo apsolutno nebitno.

 

 

SUBOTOM UVEČE

 

Plati pivo pjesniku

što čeka svoju ljubav u ćošku kafića.

Neka mu uzvišeni Alkohol

podari blagodeti onog svijeta

gdje nije teško misliti

na pande što umiru u Sechuanu

na pokvašene papuče ludog Avgustina

na hulahopke Lori Anderson

na nedaće kreposti

na modro i zeleno

na tišinu

na rodnu kuću koja se ruši u tišini.

 

 

Plati pivo pjesniku

da hmeljeva smola zamijeni gorčinu

u riječi pretočenih

TV programa, crnih hronika,

komesarskih izvještaja,

razmišljanja tokom šetnje šumom,

rastanaka sa  prvom djevojkom,

drugom ženom, trećom ljubavnicom,

Četvrtom Internacionalom,

petim elementom.

 

 

Plati pivo pjesniku!

Neka mu kapci zaklope

velike umorne oči

što su se nagledale

penzionera pred kontejnerima,

policajaca u kordonima,

doktora u bijelim mantilima,

igala u žilama,

mrtvačkog bljedila na licima prijatelja,

bjeline papira,

teško osvojive kao Antarktik.

 

 

Sevap je platiti pivo pjesniku,

inžinjeru ljudskih duša.

 

 

 

Susret sa Pablom Pikasom

 

Sanjao sam ga na konvenciji

Komunističke partije neke države.

Mislim da bi Čile bio najprikladniji

u ovom kontekstu.

 

U jednom oku Pacifik,

u drugom Atlantik.

Na licu ukrštenica od bora

(dva vodoravno – ljubav)

oko vrata akreditacija ispisana arapskim pismom

 

Uz dozu prirodne flegme

gledao me kao što se gledaju

apstraktne slike kad zamišljamo

kako bi izgledale obješene naopačke

 

Prišao mi je kao da prilazi Marie-Therese Walters

i u povjerenju mi prošaptao na bosanskom:

«Znam da se komunistkinje najbolje jebu

ali ti ipak moraš misliti na reference.»

 

Na te njegove riječi shvatim

da mi je cijelo vrijeme otkopčan šlic.

 

 

 

U ĆOŠKU KAFIĆA

 

U ćošku kafića

mobitel u ruci

tirkizna svjetlost displeja

obasjava lice

Marije

Djevice

Majke,

transmitujući je iz okvira

zadimljene buke

u stanje blažene transcedencije

 

Iz gužve subotnje večeri,

kao iz zaglavljenog lifta,

ona šalje poruku vanjskom svijetu

tražeći spas.

 

Svijet,

jadan u svojoj rasredištenosti,

pravi se lud.

Šalje mene.

 

 

A VOLJELA SAM GA

 

Bila je to ljubav

na prvi šamar

na prvu psovku

na prvu kap krvi

iz slomljenog nosa

na prvi pramen

počupane mi kose

 

Zavoljela sam svaki zglob

u njegovom aperkatu

njegovu liniju sreće

otisnutu na mom obrazu

njegovu čizmu broj 45

na svojim leđima

 

Voljela sam ga

kunem se

svim mi svetim

 

Voljela sam ga

do te mjere

da je jadnik

naprasno

umro od moje ljubavi

gospodine sudija

 

 

 

HAPPY MEAL

 

Nedeljni porodični ručak

u McDonaldsu

 

Razvedeni roditelji

sa svojom ostavljenom djecom

 

Baloni i zastavice

 

 

1 Rođen je i kao Ochy Kowalski 10. oktobra 1986. godine u Bosanskoj Krupi, 02. 08. 1992. godine u Fajtovcima kao N.N., 26. 06. 2001. godine u Rigi kao Valdis Daugalis, te još nekoliko puta.


2 Na svu sreću, isto je mislio i Faruk.


3 Bio je nišandžija na T-34 i dreser pasa, a 7 dana nagradnog nije dobio jer je njegovom nepažnjom koza kapetana Bogdanovića obrstila cvijeće pod prozorom kapetana Ziha.


4 Ilieski će ga jednom i posjetiti, Bojana neće sresti nikad više, iako su živjeli u istom gradu pet godina, a sa Dinom je popio kafu u Metropolu 15 godina poslije.


5 Pucao na ljude.


6 Mladinski klub Nada Žagar – Ilirska Bistrica


7 Mladinski klub Nada Žagar – Ilirska Bistrica


8 Mladinski klub Nada Žagar – Ilirska Bistrica


 

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail