Nenad Veličković (Sarajevo, 1962), pisac, profesor na Odsjeku za književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio romane Konačari, Otac moje kćeri, Sahib, 100 zmajeva, Vremenska petlja i Koncerti za obou, zbirke priča Đavo u Sarajevu, Sarajevski gastronauti i Vitez švedskog stola, Plastelinci (koautor Zlatko Sarajlija), pesme za decu Priče iz Pionirske doline, knjige Viva sexico, Dijagnoza: patriotizam, Školokrečina, Laža i apanaža, Glupost ne zastarijeva, Odigravanje priče (politčko pozorište Dušana Kovačevića), Ne govori mi dok te prekidam i Poezija remontizma/Izdržite još malo, nećete još dugo, Čari prepričavanja: književnost i kurikulum, Karakazandžiluk: srpski nacionalizam u akademskoj književnoj kritici o djelima pisaca iz Bosne i Hercegovine. Izvedene pozorišne drame Pedalina (Sarajevo, London), Vremenski tunel, Car Bumbar i carev Vodonoša (Sarajevo, Zrenjanin), Aladin, Skapino, Kapetan Džon Piplfoks, Bumbar car i Vodonošar (Sarajevo), Sebastijan i Bosonoga (Sarajevo, Niš), Sahib (Ljubljana). Za Internet portal Deutsche Welle piše kolumne Škljocam i zvocam. Uređivao časopise Fan, Alčak, Vizija, Književni žurnal, Školegijum i Textura.
Sarah Cynthia Sylvia Stout Would Not Take the Garbage Out
Song by Shel Silverstein ‧ 1972
Sarah Cynthia Sylvia Stout
would not take the garbage out
She’d scour the pots and scrub the pans
Candy the yams and spice the hams
And though her daddy would scream and shout
She simply would not take the garbage out
And so, it piled up to the ceilings
Coffee grounds, potato peelings
Brown bananas, rotten peas,
chunks of sour cottage cheese
That filled the can and covered the floor,
cracked the window and blocked the door
With bacon rinds and chicken bones,
drippy ins of ice cream cones
Prune pits, peach pits, orange peel
Gluppy glumps of cold oat meal,
pizza crust and withered greens
And soggy beans and tangerines
and crust of black burned buttered toast
And gristly bits of beefy roast
The garbage rolled on down the hall,
it raised the roof, it broke the wall
I mean, greasy napkins, cookie crumbs
Globs of gooey bubble gums,
cellophane from green baloney,
rubbery blubbery macaroni,
peanut butter, caked and dry
Curdled milk and crusts of pie,
moldy melons, dried-up mustard,
eggshells mixed with lemon custard
Cold french fries and rancid meat,
yellow lumps of Cream of Wheat
At last the garbage reached so high
that it finally touched the sky
And all the neighbors moved away
And none of her friends would come to play
And finally, Sarah Cynthia Stout said
“OK, I’ll take the garbage out!”
But then, of course, it was too late
The garbage reached across the state
From New York to the Golden Gate
And there, in the garbage she did hate
Poor Sarah met an awful fate
That I cannot, right now relate
Because the hour is much too late
But children, remember Sarah Stout
And always take the garbage out
Sara Sintija Silvija Svan neće smeće iznijeti van
Prepjev Nenada Veličkovića
Sara Sintija Silvija Svan
Neće smeće iznijeti van.
Suđe je laštila do zadnje trunke.
Sladila batat i solila šunke.
I premda se tatina vriska orila
Ona za smeće nije marila.
I tako je najzad došlo do pod svod.
Limenke su prekrile pod.
Kafeni toz, kore krompira,
Komadi kiselog svježeg sira,
Smeđe banane, grašak uskisli,
Prozor su razbili, vrata pritisli,
Plus kožurice slanine, pileći skelet,
Gnjecavi sladoledni kornet,
Koštice šljiva i breskvi, narandžina kora,
Ogrisci pizze, sparušena rukola,
Ljepljive gromulje zobene kaše,
Gnjecav grah, uzvrišt’o haše,
Okrajci tosta, pita lenja,
Ostaci hrskavog goveđeg pečenja…
Smeće se valjalo, do podruma stiglo
Probilo zid, krov podiglo.
Mislim, masne salvete, keks od kurkume,
Slipavi čvorići žvakaće gume,
U celofanu list zelene mortadele
Gumene makarone, gnjecav žele,
Kikiriki-puter, stvrdnut i suh,
Zgrušano mlijeko zlo za njuh,
Pljesnive dinje, senf ukrućen,
Krem od limuna s lupinom umućen,
Hladan pomfrit, užegla mesna šnita,
Žute grude pudinga od žita…
Napokon se smeće toliko visoko diglo
Da je konačno do neba stiglo
Cijeli se komšiluk odselio
i niko se s njom igrati nije želio.
I konačno, Sara Sintija Svan reče
“U redu, iznijet ću smeće van!”
Ali onda je, naravno, prekasno bilo
Smeće se na cijelu državu proširilo
Od Njujorka do Golden Gejta.
Najzad je usred mrskog đubreta
Jadna Sara svršila pseći
O čemu sada ništa ne mogu reći
Jer mi je vrijeme iscurilo.
Ali djeco, sjetite se Sare Svan
I uvijek iznosite smeće van.
Vlasnicima autorskih prava Šela Silvestejna obratio sam se u septembru s molbom da mi dopuste, beslatno ili uz odgovarajuću naknadu, da ovaj prepjev objavim kao prolog za roman Sahib 2.0. Sredinom novembra dobio sam nedopuštenje, bez obrazloženja. Tako da će se na početku romana naći samo ovaj dio:
Napokon se smeće toliko visoko diglo
Da je konačno do neba stiglo
Cijeli se komšiluk odselio
i niko se s njom igrati nije želio.
I konačno, Sara Sintija Svan reče
“U redu, iznijet ću smeće van!”
Ali onda je, naravno, prekasno bilo
Smeće se na cijelu državu proširilo…
Za ključ ulaza u roman, dovoljno.
