Dragoljub Stanković

Rođen je u Jagodini 1971. godine.
Pesnik je, prozaist, kritičar.
Piše kolumne i radi intervjue za portal Nomad.ba.
Bio je stalni saradnik portala E‐novine kao i urednik u izdavačkoj kući
“Levo krilo”.
Pisao za portal XXZ Magazin kao i za online magazin Žurnal.

Objavljivao je kritiku poezije u kulturnim dodacima BETON i “Knjiga Da-
nas” dnevnog lista “Danas”, u književnoj periodici, kao i za Treći pro-
gram Radio Beograda.

Objavio četiri knjige poezije:
“Pesme jednog dana” (Književna opština Vršac, 2005),
“Barka tela” (Književna opština Vršac, 2010),
“S onu stranu noći” (Levo krilo, 2014) i
“Pohvala slabosti” (Partizanska knjiga, 2021)
i roman “Beogradski kiklop” (Partizanska knjiga, 2017)
Urednik je Zbornika o pesništvu Ibrahima Hadžića “Boja okoline” (CZK
Rožaje, NB Novi Pazar, 2012)
Živi u Beogradu

Foto: Dženat Dreković

Pohvala slabosti
Treba čuvati svoju slabost
negovati je
ona ima budućnost
može da se razvija
menja ljubopitljiva
spremna na opasnost
rizik
ona otvara novo
neviđeno
kao dete žena.

Nasilnik je mrtvac
uplašen za sebe
histeričan
tvrd i hladan kao leš.

Jak klonuće
pući će krt
kao idol lutka od slame
strašilo
nemoćan ojačaće
mekan i topao kao poljubac
dodir ljubavnika.

Slabost svuda nalazi puta
kao voda
silina se lomi u samoljublju
misli da sve zna
a prezire sebe i svet
bespomoćnost ništa ne zna
voli sve i prepušta mu se.

Tananost nevidljiva vlada
hoda ptičijim nogama
osionost se hvališe
na kraju
ostaje tiho
a ne moćno.

Ja pevam slabima
da slabost od svega oslobađa
kao more u kome sve se obnavlja
i nestaje
jer ranjivost se ne gordi
traži zagrljaj i predaje mu se.

Istina je tamo gde su nejaki
odbačeni ubijeni
u manjini u ritama
na rubu glas je nečujan
senka ponorno duboka.

Ne stidite se slabosti
govorite o njoj
ali bez računa i sujete
s čuđenjem i udivljenjem
jer sve postoji zahvaljujući njoj.

Ljubite svoju krhkost
u mislima i na delu
nežnost je primenjena osetljivost
jedina forma
dostojna čoveka
a saosećajnost najviša
vrlina.

Iz zbirke Pohvala slabosti, Partizanska knjiga, 2021.

Facebooktwittergoogle_plusredditpinterestlinkedinmail