Nenad Veličković (Sarajevo, 1962), pisac, profesor na Odsjeku za književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio romane Konačari, Otac moje kćeri, Sahib, 100 zmajeva, Vremenska petlja i Koncerti za obou, zbirke priča Đavo u Sarajevu, Sarajevski gastronauti i Vitez švedskog stola, Plastelinci (koautor Zlatko Sarajlija) , knjige Viva sexico, Dijagnoza: patriotizam, Školokrečina, Laža i apanaža, Glupost ne zastarijeva, Odigravanje priče (politčko pozorište Dušana Kovačevića), Ne govori mi dok te prekidam i Poezija remontizma/Izdržite još malo, nećete još dugo. Izvedene pozorišne drame Pedalina (Sarajevo, London), Vremenski tunel, Car Bumbar i carev Vodonoša (Sarajevo, Zrenjanin), Aladin, Skapino, Kapetan Džon Piplfoks, Bumbar car i Vodonošar (Sarajevo), Sebastijan i Bosonoga (Sarajevo, Niš), Sahib (Ljubljana). Za Internet portal Deutsche Welle piše kolumne Škljocam i zvocam. Uređivao časopise Fan, Alčak, Vizija, Književni žurnal, Školegijum i TekstUra.

POLICA

odlomak

Krieg i krigla 

Doživljaji dobrog vojnika Švejka Jaroslava Hašeka, najveličanstveniji antiratni roman, nažalost nedovršen, s praškim pivopijom u glavoj ulozi koji glumeći tupana sabotira kasarnsku logiku a onda ismijava i sve vezano za nju: militarizam, karijerizam, glupost, poltronstvo, korupciju, kukavičluk, bahatost, patriotizam, špijanje, glupost, malograđanštinu, okrutnost, dvoličnost, gramzivost, egoizam, pritvorstvo, pobožnjaštvo, i, jesam li rekao? – glupost.

Čovjek u staklenom kavezu 

Eichman u Jerusalimu Hane Arendt nastala je kao reportaža za suđenja ratnom zločincu uhvaćenom 15 godina nakon okončanja rata i oslobađanja koncentracionih logora, kojim je upravljao. Kao filozofkinja morala i prava autorica nastoji sebi i čitaocima objasniti kako je bilo moguće da obični ljudi, kakav se u staklenom kavezu predstavlja Ajhman, počinje zločine tolikih razmjera. Zlo se, njen je odgovor, rađa iz banalnosti. 

LEKTIRA+ Primo Levi, Potonuli i spaseni, Zar je to čovjek. Erih Koš: Vrapci Van Pea.

Osnovi medijske pismenosti 

Javno mnenje Jirgena Habermasa objašnjava čemu (bi trebalo da) služe novine, odnosno zašto je tačno i istinito predstavljanje događaja u jednoj zajednici važno za njeno čovječno funkcionisanje. Iako pisana prije pojave interneta, u svojim glavnim tezama knjiga obuhvata i logiku društvenih mreža. Tehnološka revolucija nije dovela u pitanje ideološku zloupotrebu informativnih medija niti je na bilo koji način oslabila. Razlika između informacije i dezinformacije se dodatno zamutila, a sredstvo za razbistravanje i dalje stoji na dohvat vezanih ruku. (Više u esejima Viktora Ivančića)

Na šta sam potrošio prvu platu 

S južnih mora Džeka Londona, pisca koji se kao dopisnik iz rusko-japanskog rata lično sreo sa Kortom Maltezeom, u Jugoslaviji popularnog (toliko da mu je skoro sve prevedeno, a Glas divljine uvršten u lektiru) a u Americi skrajnutog, junak uzbudljivog autobiografskog romana Martin Idn, koji bi da se ne završava slično kao Roman o Londonu ostao romantična ljubavna priča a zbog kojeg sam od prve plate kupio pisaću mašinu UNIS. Uglavnom, priče S južnih mora dobar su početak za čitalačku avanturu zvanu Džek London. 

LEKTIRA+ Miloš Crnjanski: Roman o Londonu.

Žanr detektivske humoreske 

Priče iz lijevog i desnog džepa Karela Čapeka, zbrika vrhunskih novinskih priča, majstorskih početaka i maestralnih poenti, varljiva lakoća žanra detektivske humoreske, uzdržana i mudra polemika s kultom tehnološkog napretka, obavezna literatura u silabusima kreativnog pisanja.

Ko je ovo naslikao?

Istorija slikarstva Majkla Levija, tanja od čuvene Jansonove Istorije umjetnosti, ali s reprodukcijama u boji za razliku od onih iz Apola Solomona Renaka, prvi i odlučujući susret sa znalačkim posmatranjem, predstavljanjem i tumačenjem slikarstva i nekoliko godina jedini izvor za kviz s pitanjima ko je autor ili kako se zove slikar ili šta slika prikazuje, u kojem smo učestvovali sestra i ja, dijeleći sobu u stanu na 11. spratu nebodera u Socijalističke revolucije 16. 

LEKTIRA+ Rudolf Arnhajm: Umetnost i vizuelno opažanje, Vizuelno mišljenje, Moć recepcije.

Daske koje istinu znače

Povijest političkog kazališta Zigfrida Melhingera, nekoliko stotina stranica argumenata protiv larpurlatizma i isto toliko za Brehtovski angažovan teatar. Svako ko pročita ovu poučnu i uzbudljivu istoriju politike u pozorišt i pozorišta u politici neće više gledati istim očima na aktuelni repertoar niti će mu se politikanstvo i politička korektnost moći podvaljivati pod kazališnu umjetnost.

Drug Isus jaše na čelu kolone

Vreme čuda Borisava Pekića je inteligentna (žargon bi rekao jebačka) kritika dogmatskog mišljenja, ostvarena vrhunskom ironijom, diskretnim humorom, brilijatnom sintaksom, zadivljućom erudicijom, očaravajućom naracijom, superiorno etična. Aktuelna danas jednako kao i na dan knjižarske premijere.

Jasno, tačno, pravilno 

Obrazovanje govornika Marka Fabija Kvintilijana, udžbenik i hrestomatija retorike koji čitaoce knjiga s patinom ostavlja u trajnoj nedoumici jesu li zanimljiviji primjeri ili njihova objašnjenja, katalog stilskih figura, stamenim razlozima potkrijepljeno uvjerenje da su misao i izraz jedno, što znači da onaj ko loše misli ne može pisati dobro, a biće i da je obnuto. 

LEKTIRA+ Branislav Nušić: Retorika.

Amerika u sovjetskom ogledalu 

Prizemna Amerika Iljfa i Petrova napisana je bezmalo prije 100 godina a jednako je savremena, tačna, cinična, pametna, duhovita i zanimljiva. Dva visprena putnika, već slavna sa svojih satiričnih romana 12 stolica i Zlatno tele pisanih pod nosom Staljinu, dva mjeseca 1935. godine putuju od Njujorka do Kalifornije i preko juga nazad na istočnu obalu da o svojim opažanjima i utiscima pišu za moskovsku Pravdu. Današnji čitalac čak je u prednosti: može ih pratiti na Google mapi i svako malo otvarati Wikipediju. 

LEKTIRA+ Džordž Kaunt: Fordom po Sovjetskom Savezu, Dubravka Ugrešić: Zabranjeno čitanje.

Poezija ovjerena smrću 

Pesme Branka Miljkovića, u izdanju Nolita (biblioteka Brazde) siromašnijem od sabranih dela niške Gradine ali bogatijem za topao i prijateljski predgovor Petra Džadžića vjerovatno su najbolji ulaz u opus pjesnika čije je samoubistvo na nikad ranije (pa ni kasnije) viđen način postalo ključ za čitanje i razumijevanje poezije. Činjenica da su čete đaka oponašale njegov hermetičan i često pretenciozan stil (ja također, kao gimnazijalac) pripomogla je da se njegov kult ispriječi pred kritiku radoznalu da sazna šta je pjesnik htio da kaže.

Udžbenik književne interpretacije 

O Zmaju, ili punim nazivom: O Jovanu Jovanoviću Zmaju (Zmajovi); njegovu pevanju, mišljenju i pisanju, i njegovu dobu Laze Kostića, jedna od najboljih polemičkih knjiga napisanih kod nas, istovremeno i udžbenik književne interpretacije, nije polemika Kostića sa Zmajem, kako naslov sugeriše, nego kosmopolite sa palankom. Zato je više od pola vijeka stajala nepročitana u svojih 600 primjeraka čije je štampanje platio sam auto

Humor i zločin 

Pjesme iz Lore Borisa Dežulovića, prvo izdanje (drugo iz 2016. prošireno je za epizodu sa ženskim glavnim likom) tematiziraju zločine hrvatske vojne policije nad pritvorenim civilima (Srbima) u objektu JNA Lora u Splitu. Dežulović istinu sačinjenu od autentičnih svjedočanstava žrtava obrađuje tako da je u pjesmama saopštavaju zločinci. Zločin tako obuhvata ne samo ponižavanja, maltretiranja, mučenja i ubistva, nego (a to je s ove vremenske distance najstrašnije) nesvijest zločinaca o tome da je u njihovim zlodjelima bilo ičeg pogrešnog. Dežulović gotovo svaku pjesmu majstorski poentira nekim komičnim obratom koji smijehom osuđuje patologiju kolektivnog nasilja.

Plahta 8, samizdat V62, 2023.