Nenad Veličković (Sarajevo, 1962), pisac, docent na Odsjeku za književnosti naroda BiH na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Objavio romane Konačari, Otac moje kćeri, Sahib, 100 zmajeva i Vremenska petlja, zbirke priča Đavo u Sarajevu, Sarajevski gastronauti i Vitez švedskog stola, knjige Viva sexico, Dijagnoza: patriotizam, Školokrečina, Laža i apanaža, Ne govori mi dok te prekidam i Poezija remontizma/Izdržite još malo, nećete još dugo. Izvedene pozorišne drame Pedalina (Sarajevo, London), Vremenski tunel, Car Bumbar i carev Vodonoša (Sarajevo, Zrenjanin), Aladin, Skapino, Kapetan Džon Piplfoks, Bumbar car i Vodonošar (Sarajevo), Sebastijan i Bosonoga (Sarajevo, Niš), Sahib (Ljubljana). Za Internet portal Deutsche Welle piše kolumne Škljocam i zvocam. Uređivao časopise Fan, Alčak, Vizija, Književni žurnal, Školegijum i Textura.
Compilatio canonum
Bosna žubori; nad pitomim krajem,
andjeo mira širi laka krila…
Bosna je zemlja prepuna čari…
I posna i bosa da prostiš, i hladna i gladna…
Svud go kamen noge gaze…
Bosno moja, lijepa gizdava…
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Što preteć suncu dere kroz oblake…
Za domovinu s Titom…
Bože, pravde.
Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike…
Kostiju naših to je gomila…
Složimo se sin sa sinkom,
rod sa rodom, brat sa bratom,
složimo se pod lozinkom:
Ave Serbia…
Hrvatska Hrvatom!
Nogom ćeš stupit, možda poganom
U san starih mezarova
Bacajte sami u oganj decu.
Bez mladosti i sevdaha nema živovanja…
Samo tebe volim, draga nacijo, samo tebi služim,
Oj Srbijo…
Oj, Kroacijo…
Mlekom svoje dojke nas si otrovala
Oj junačka zemljo mila
Oj, Srbijo, među bunama, među šljivama
Ni umrijeti za te Hrvat nema snage…
Oj, Srbijo, među ljudima na njivama
Mila zemljo, mili dome, na srcu je slatko tvome
Još Horvatska ni propala, dok mi živimo;
visoko se bude stala, kad ju zbudimo
Vostani Serbije!
Lijepa naša
Domovino, tek u srcu te nosim…
Otadžbina je ovo Srbina!
Zato tužno šumi Drina, zato tuži Bosna cela
Sveti Vlaho nebeski, čuvaj narod hrvatski
Blagoslovi Srbu selo, polje, njivu, grad i dom!
Vjeran slavi svojih djeda i narodu
Bosanskome!
Ostajte ovdje
Groblje j’ zemlja kom se hodi,
groblje j’ voda kom se brodi,
groblje, vrti i gradine;
groblja, brda i doline; Svaka j’ stopa
Na Kordunu grob do groba
Gdje raj da ovaj prostrem?
Da bi vazda sretna bila
Da prostiš!
