Viktor Ivančić rodjen je 1960. godine u Sarajevu. Živi u Splitu. Bio je jedan od osnivača i dugogodišnji glavni urednik tjednika “Feral Tribune”. U izdanju “Ferala” objavio je zbirku priča “Bilježnica Robija K.”, studiju “Točka na U”, zbirke ogleda “Lomača za protuhrvatski blud” i “Šamaranje vjetra”, te roman “Vita activa”. Fabrika knjiga objavila je sledeće Ivančićeve knjige:

“Vita activa” (roman; 2005),

“Robi K.” (kratke priče u dve debele knjige; 2006),

“Animal Croatica” (ogledi; 2007),

“Zašto ne pišem i drugi eseji” (2010).

PREDOSTROŽNOSTI

Karaula je imala širom otvorene uši.

Drozder je, ipak, naprezao oči i gledao prema šumi.Uzimao je dvogled i dugo zagledao u podnožje udaljene bukve, ili nekog sličnog bjelogoričnog stabla. Bjelki je sjedio do njega u mitraljeskom gnjezdu. Bjelki se igrao kockicam ua jamb i stiskao usnama isplaženi jezik. Drozder je rekao:

–              Jebeš mi mater, tamo nešto šuška!

–              Šuška ti u glavi, Drozderu. Šuška ti u glavi već duže vrijeme- rekao je Bjelki.

–              Samo se ti zajebavaj, ali tamo nečeg ima. Najrađe bi ispucao dva-tri rafala, onako, za svaki slučaj.

–              Ako zapucaš tamo gdje šuška, bojim se da ćeš počiniti samoubojstvo. Drozder se počešao po desnom ramenu, u kojem je još osjećao povremenu bol, odnosno povremeni život.

–              Ako su neprijatelji prošli kroz Srednji i Donji Strmogor, zašto misliš da neće doći i do nas?

–              Ja uopće ne mislim da neće doći i do nas!

–              A ko ti kaže da već nisu tu? Evo, zamisli da sad sprešim dva-tri rafala u onu bukvu, onako nasumice, i da njih nekoliko skriknu i padnu pokošeni, a? A? –            Bit ćeš jedinstven slučaj, Drozderu. Od tebe će strah napraviti heroja.

–              Možda tebe nije dovoljno strah, Bjelki, da uopće shvatiš o čemu se ovdje radi. Strah je najbrži način da preživiš.

Kapetan je sjedio u svojoj sobi, s nogama ispruženim na susjednoj stolici. Vojnička košulja mu je bila raskopčana do stomaka. Preko puta njega sjedio je Načelnik i naginjao se prsima nad stolom. Njegova košulja nije bila raskopčana i nije bila vojnička. Između se nalazila boca rakije, raširena zemljopisna karta, kobasica narezana na kolutove u tanjuru i pepeljara puna opušaka.

–              Ako su neprijatelji prošli kroz Srednji i Donji Strmogor, zašto mislišda neće doći i do nas?- pitao je Načelnik.

–              Ja uopće ne mislim da neće doći i do nas!- rekao je Kapetan.

–              Možda su već tu , bog te jebo! Možda se baš sad raspoređuju po šumama oko Karaule.

–              Ako nisu tu, uskoro će biti tu. U to ne treba sumnjati.

–              Treba se pripremiti, bog te jebo. Treba se pripremiti, a opet ne širiti paniku. Sad nije vrijeme za strah.

–              Upravo sada je vrijeme za strah. To je od strateške važnosti, a sve drugo je- šta?- sve drugo je pitanje taktike.

–              Od strateške važnosti? A šte tu ima strateški, bog te jebo?

–              Strah je najbrži način da preživiš.

(iz knjige Planinski zrak)