Predrag Lucić je rođen 12. veljače 1964. u Splitu.
Osnovnu i srednju školu (nešto nalik gimnaziji) završio u Splitu.
Studirao kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Položio oba diplomska a ipak ostao apsolvent. Režirao u Beogradu, Splitu i Tuzli. Na Splitskom ljetu 1987. napravio festivalske novine Summer Times.
Od siječnja 1985. povremeno surađuje u Feralu, satiričnom podlistku Nedjeljne Dalmacije. Od 1988. do danas stalni autor Ferala.
Od iste godine u Omladinskoj iskri piše kolumnu Drugačije mlad, uređuje kulturnu rubriku i zajebantski podlistak Le Spizd.
U Nedjeljnoj Dalmaciji 1989. počinje raditi kao novinar-terenac, a s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem proširuje Feral koji tada dobiva svoje puno ime Feral Tribune.
Ujesen 1990. s Feral Tribuneom seli u Slobodnu Dalmaciju, gdje radi i kao predratni i ratni reporter.
Nakon HDZ-ovog upada u Slobodnu Dalmaciju u ožujku 1993., napušta list i s grupom kolega pokreće samostalni i suvereni satiričko-politički dvotjednik Feral Tribune. Prve brojeve lista potpisuje kao glavni i odgovorni urednik. U prosincu 1993. Feral Tribune postaje tjednik, a od tada do danas P. L. radi kao urednik lista, autor satiričnih i tzv. ozbiljnih tekstova, uređuje web-stranice, kreira fotomontaže, ispisuje i uređuje razne rubrike (Greatest Shits, Na kraju krajeva, Šempjun, Tromblon, Informbiro…), te pokreće i uređuje Biblioteku Feral Tribune.
Objavio “Greatest Shits – Antologiju suvremene hrvatske gluposti” (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem – prvo izdanje 1998., drugo 1999.) i knjigu satiričnih pjesama “Haiku haiku jebem ti maiku – Velika Feralova pjesmarica” (2003.). Obje knjige su objavljene u Biblioteci Feral Tribune.
Ljubavnici iz Verone, pjesme, Hrvatsko društvo pisaca, 2007.
Pjesničke, prozne i dramske tekstove objavljivao u časopisima Fantom slobode, Ars, Sarajevske sveske i Naše pismo.
Nakon gašenja Feral Tribunea piše za Beton, e-novine, Novi list i Kupusov list.
Priprema čitanku iz nastranih književnosti za prve razrede vjerskih, vojnih i civilnih škola pod naslovom “Sun Tzu na prozorčiću”.
KΩΣTAΣ
+
AYŞE
Pa sam rođen
Pa me nema
Ni ulica
Mog djetinjstva
Pa sam življen
Pa sam smrtan
Pa je grad rođenja
Ništa
Pa je more
Pa brodovi
Pa sam veslaj
Svoje rake
Pa sam progon
Pa sam mangas
Bog Poraz
Sa Samotrake
Pa sam eglen
Pa sam šutnja
Sa ulica
Carskog grada
Pa sam bašta
Prekopana
Pa razvaljen
Ko ograda
Pa sam slomljen
Pa sam grana
I zavežljaj
Bez ičega
Pa sam lula
Bez hašiša
Pa sam džep
Sa šakom snijega
Pa sam tebe
Bar da nisam
Pa me pjesme
Pa me dirnu
Pa me žariš
Pa me pališ
Kao Kemal-paša
Smirnu
Pa te gasnem
Tebe cijelu
Svud po meni
Po pepelu
Pa sam drača
Pa sam šimšir
Pa me nemaš
Pa sam Izmir
