Predrag Lucić

Predrag Lucić je rođen 12. veljače 1964. u Splitu.
Osnovnu i srednju školu (nešto nalik gimnaziji) završio u Splitu.
Studirao kazališnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Položio oba diplomska a ipak ostao apsolvent. Režirao u Beogradu, Splitu i Tuzli. Na Splitskom ljetu 1987. napravio festivalske novine Summer Times.
Od siječnja 1985. povremeno surađuje u Feralu, satiričnom podlistku Nedjeljne Dalmacije. Od 1988. do danas stalni autor Ferala.
Od iste godine u Omladinskoj iskri piše kolumnu Drugačije mlad, uređuje kulturnu rubriku i zajebantski podlistak Le Spizd.
U Nedjeljnoj Dalmaciji 1989. počinje raditi kao novinar-terenac, a s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićem proširuje Feral koji tada dobiva svoje puno ime Feral Tribune.
Ujesen 1990. s Feral Tribuneom seli u Slobodnu Dalmaciju, gdje radi i kao predratni i ratni reporter.
Nakon HDZ-ovog upada u Slobodnu Dalmaciju u ožujku 1993., napušta list i s grupom kolega pokreće samostalni i suvereni satiričko-politički dvotjednik Feral Tribune. Prve brojeve lista potpisuje kao glavni i odgovorni urednik. U prosincu 1993. Feral Tribune postaje tjednik, a od tada do danas P. L. radi kao urednik lista, autor satiričnih i tzv. ozbiljnih tekstova, uređuje web-stranice, kreira fotomontaže, ispisuje i uređuje razne rubrike (Greatest Shits, Na kraju krajeva, Šempjun, Tromblon, Informbiro...), te pokreće i uređuje Biblioteku Feral Tribune.
Objavio "Greatest Shits - Antologiju suvremene hrvatske gluposti" (u koautorstvu s Borisom Dežulovićem - prvo izdanje 1998., drugo 1999.) i knjigu satiričnih pjesama "Haiku haiku jebem ti maiku - Velika Feralova pjesmarica" (2003.). Obje knjige su objavljene u Biblioteci Feral Tribune.
Ljubavnici iz Verone, pjesme, Hrvatsko društvo pisaca, 2007.
Pjesničke, prozne i dramske tekstove objavljivao u časopisima Fantom slobode, Ars, Sarajevske sveske i Naše pismo.


ZAČINI NE ZASTARIJEVAJU!

BRATSKA PJESMA BORISA DVORNIKA I BATE ŽIVOJINOVIĆA
SA SNIMANJA REKLAMNOG SPOTA ZA ZAČIN MEDITERANO

E moj Bato... Moj Borise...
Životinjo... Prču Roko...
Šta ćeš, eto, dogodi se...
Kud će suza već na oko...

Moj Borise... E moj Bato...
Dobro, jel to beše način...
Šta je bilo, ništa zato...
Novo vreme, novi začin...

Jeben vrime šta rastavi
Nas dva stara partizana...
Jebeš prošlost! Ajde stavi
Dva-tri prsta origana...

Tolko toga reć bi ima...
Pričaćemo, biće dana...
Asti Gospu, ovi snima:
Jebeš rižot bez šafrana...

Lepo smo se nazivali:
Srpsko krme, splitski prasac...
Krmenadli šta sad fali -
Peršin, kumin ili vlasac...

Meni fali Bol sa Brača...
Meni fali Skadarlija...
Rakija od koromača...
Lincura i stomaklija...

Ona loza sa sve srču...
Ne sipaj mi sol sred rana...
Kakva so, bre? Po povrću
Sipam samo timijana...

Ti to pečeš? Ja bi platu
Sirovog povrća rađe...
Sipni kopar u salatu,
A i mesa će se nađe...

Je li ti to aludiraš,
Na vatru dosipaš ulje...
Nemoj, bre, da fantaziraš
O džigeri bez kadulje...

Onda dobro, a ja odma
To poveza s ratnim pjevom...
U kazanče meti soma
Sa paprikom, sa alevom...

A komarča na gradele
Sa grančicon ružmarina...
Baš tako su, ljudi vele,
Kuće gorele kod Knina...

Opet on se na rat vraća,
Jopet počeja si prvi...
Po jagnjetu ispod saća
Malo metvice izmrvi...

Znaš, ako me natošulaš
Da o ratu držin govor...
Kakav bi to bio gulaš
Da u njeg ne staviš lovor...

Lipje pričat je o spizi
Nego na rat dicu huškat...
I paprikaš lepše klizi
Kad narendaš orah-muškat...

Znaš, žaj mi je šta san pisa,
Sva bi pisma sad izija...
Moj je život bez Borisa
Ko kokoška bez karija...

Razišli se politički,
Barenko smo slali naftu...
Našli jezik zajednički:
Dinstan, goveđi, u saftu...

Glavno da smo jopet skupa,
Jebeš riči, nisu geler...
Alaj peva ova supa
Kad se u nju metne celer...

Nećemo o zločinima,
Dosta rata, krvi, bijede...
Kad ga pospeš začinima,
I govno se slađe jede

Feral Tribune 983, 23. srpnja 2004