Lamija Begagić

Boris Dežulović

Nenad Veličković

Miodrag Raičević

Boris Dežulović

Boris Dežulović rođen je 1964. u Splitu.
Završio je povijest umjetnosti 1989., crtao stripove, bavio se poslom ilustratora, svirao bas gitaru u grupi Beethoven Band (zabranjivane punk obrade revolucionarnih pjesama).
Pisao je u novinama Omladinska iskra, Nedjeljna i Slobodna Dalmacija.
Jedan od utemeljitelja alternativnog kazališta Epicentar 1985. na Matejuški u kojem je bio glumac, scenograf, pirotehničar, kaskader, fizički radnik i izbacivač.
Jedan je od trojice osnivača, dugogodišnji urednik i komentator Feral Tribunea
koji napušta 1999. i počinje pisati kolumnu «Ugovor s đavlom» u tjedniku Globus.
Piše romane, kolumne i satiričnu poeziju.

Objavio:

Christkind; roman, Durieux, Zagreb 2002.; prevedeno na talijanski (izd. kuća Libri Scheiwiller)
Greatest Shits - Antologija suvremene hrvatske gluposti (u koautorstvu s Predragom Lucićem), Feral Tribune, Split, 1998. (drugo izdanje 1999.)
Pjesme iz Lore; Durieux, Zagreb 2005.; izd. kuća Rende, Beograd, 2007.
Jebo sad hiljadu dinara; roman, Europapress holding, biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb 2005.

Poglavnikova bakterija, priče, VBZ, Zagreb, 2007.
Ugovor s Davlom, zbirka kolumni, VBZ, Zagreb 2008

Napisao scenarij za dokumentarni film Dnevnik graditelja o obnovi mostarskog Starog mosta.

Nagrade:

- 1992. – godišnja novinarska nagrada “Veselko Tenžera” – s Predragom Lucićem i Viktorom Ivančićem
- 2004. – za roman Christkind dobiva nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo;
- 2004. – nagrada “Marija Jurić Zagorka” Hrvatskog novinarskog društva za novinara godine
- za Pjesme iz Lore: nagrada Hrvatskog Helsinškog odbora "Joško Kulušić";
2006. četvrto mjesto (i jednomjesečna stipendija u Beču) na natječaju za veliku nagradu istočnoeuropske literature; dodjeljuju nakladnik Lojze Wieser i Kulturkontakt

IMPERATIV

Prvo nas je inspektor pitao da šta je to
mi smo rekli ništa
on je onda pitao da tko je to napisao
mi smo rekli mi
Inspektor je onda rekao da pročitamo šta piše
mi smo rekli Ubi Srbine
on je onda pitao da koga bi mi to ubili
mi smo rekli da kako to misli
Inspektor je onda pitao da bi li mi to ubili
Fince Portugalce ili Uzbekistance
mi smo rekli da Srbine zašto
on je onda pitao da je li to jednina ili množina
mi smo rekli da kako to misli Inspektor je onda pitao da bi li mi ubili jednog Srbina ili više
mi smo rekli da više normalno
on je onda pitao da kako dakle glasi
akuzativ množine od Srbin
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda rekao da nominativ množine
od Srbin je na primjer tko ili što
su četnici Srbi genitiv je recimo
od koga ili čega je sve zlo od Srba dativ
komu ili čemu odgovara Jugoslavija Srbima
a akuzativ dakle ubiti koga ili što
mi smo rekli znači akuzativ je ubiti Srbe
on je onda rekao da tako je Srbe
pravilno je ubiti Srbe

Inspektor je onda pitao da kako je
dakle trebalo pisati
mi smo rekli da Ubi Srbe
on je onda pitao da kakva je to rečenica
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda pitao da kad kažemo Ubi Srbe
je li to onda zapovjedna ili upitna rečenica
mi smo rekli da kad kažemo Ubi Srbe
da to nije upitno
znači zapovjedna

Inspektor je onda pitao da ako na kraju
upitne rečenice ide upitnik
da šta ide na kraju zapovjedne rečenice
mi smo rekli da jel možda zapovjednik
on je rekao da uskličnik jebem mu uskličnik
Inspektor je onda pitao da kakav oblik
glagola dolazi u zapovjednoj rečenici
mi smo rekli da kakav oblik čega
on je onda rekao da je li to imperativ ili šta
mi smo rekli da ubiti Srbe je nama imperativ
on je onda rekao da kako se piše imperativ
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda pitao da je li imperativ glagola
ubiti u drugom licu množine ubite ili ubijte
mi smo rekli da valjda ubijte
on je onda pitao da znači kakav je onda
imperativ glagola ubiti u drugom licu jednine
mi smo rekli da kako to misli

Inspektor je onda rekao da kako glasi
šesta Božja zapovijed je li Ne ubi
ili Ne ubij mi smo rekli da Ne ubij
on je onda rekao da kako dakle pravilno glasi
imperativ od ubiti Srbe u drugom licu jednine
mi smo rekli da Ubij Srbe
on je onda rekao da tako je Ubij Srbe

Inspektor je onda rekao da kako ćemo
ubiti Srbina kad ne znamo to ni napisati
mi smo rekli da bolje mi baratamo
bodežima nego padežima i da pravilnije je
ubiti Srbine nego Ubij Srbe
on je onda rekao da kako to mislimo
Mi smo rekli da u genocidu množine.

objavljeno u knjizi Pjesme iz Lore